h1

Svakom je djetetu potrebno određeno vrijeme tijekom kojeg će se prilagoditi novoj sredini, upoznati odgajatelje i nove prijatelje. Neka se djeca prilagođavaju brže (za samo nekoliko dana), dok je drugoj djeci je potrebno duže vrijeme (i do 2 mjeseca). Neka djeca reagiraju burnije, dok neka i ne pokazuju veće promjene u ponašanju. Promjene u ponašanju tijekom prilagodbe djeteta su prolazna pojava i dobro je da roditelji budu upoznati s tim promjenama i pripremljen na njih kako bi svome djetetu mogli pomoći u prilagodbi na novu životnu sredinu. Reakcije na odvajanje mogu biti mnogobrojne i razlikuju se od djeteta do djeteta. Emocionalne reakcije Dijete može biti jako tužno i patiti za roditeljem. Kod neke se djece može javiti velika ljutnja i razdražljivost i to posebice kada dođu iz vrtića doma. Obično burno reagiraju mlađa djeca. Starija će poslušno ući u sobu, ali će veći dio dana šutjeti, stajati pokraj vrata, odbijati komunikaciju s odgajateljem ili drugom djecom. Tjelesne reakcije Ponekad djeca iskoriste svoje tijelo kao medij da kažu roditeljima da nisu dobro. Tada djeca mogu imati bolove u trbuhu, mogu povraćati, imati glavobolje. Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju. Dijete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl. Razlog takvog ponašanja nije zaostajanje u razvoju. U želji da bude zaštićeno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude veću sigurnost. Takve promjene u ponašanju su prolaznog karaktera.  Ponašajne reakcije Kada emocije isplivaju na površinu, djeca se mogu ponašati na različite načine: plakati, vrištati,udarati,  odbijati svaki kontakt, aktivnosti, jelo, spavanje. Mogu biti pasivni promatrači, držati se svoje drage igračke ili dude i biti mirni u nekom zabačenom kutku. Ovakve reakcije se javljaju odmah nakon odvajanja i traju onoliko koliko djetetu treba da se prilagodi na novu situaciju. Kod pojedine djece reakcije se mogu javiti odgođeno i to baš kada pomislite da se dijete lako prilagodilo. Trenutak rastanka je krizni trenutak i većina se djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra.  Dijete zapravo tek nakon što prođe tjedan – dva u vrtiću,  shvatiti da je odlazak svakodnevni i tada počinje reagirati. Te će reakcije nestati kada se dijete prilagodi novoj sredini tj. kada se bude osjećalo sigurno. O tome koliko dugo će trajati period prilagodbe i kako će se dijete ponašati tijekom tog perioda velikim dijelom ovisi o:

- starosti djeteta (lakše se prilagođavaju starija nego mlađa djeca)

- dosadašnjim kontaktima s većim brojem djece i odraslih

- karakteristikama ličnosti djeteta

- da li su i na koji način pripremana na polazak u jaslice/vrtić

- redovitosti dolaženja  u ustanovu tijekom perioda prilagodbe (izostanci produžuju vrijeme prilagodbe)

KAKO RODITELJI MOGU POMOĆI DJETETU DA SE BRŽE I LAKŠE PRILAGODI

Prije polaska u vrtić poželjno je često govoriti slijedeće:

- vrtić je mjesto gdje ima puno igračaka i djece

- vrtić je mjesto u kojem odgajatelji znaju mnogo zanimljivih igara

- što će se sve raditi u vrtiću i kako će teći njegov boravak

- nikada se ne smije plašiti dijete vrtićem (npr. ako budeš zločest ići ćeš u vrtić, u vrtiću ćeš morati sve pojesti i sl.)

- Ritam djetetova života u obitelji treba prilagoditi ritmu u vrtiću

- Dijete treba privikavati (ali bez prisile) na noćnu posudu, da jede žlicom, pije iz šalice

- Dijete vrtićkog uzrasta treba osamostaljivati u oblačenju, svlačenju, održavanju higijene i prehrane

- Dobro je s djetetom prošetati do  vrtića, pogledati djecu u igri na dvorištu i pridružiti im se u igri

- Kada dijete krene u vrtić poželjno je da prvih dva tjedna dolazi u vrtić na kraće vrijeme (prvi dan sat vremena, drugi dan dva sata itd. pri čemu se raspored dolaženja dogovara s odgajateljima)

- Za djecu od 3 do 6 godina trajanje boravka prvih dana može biti i duže, ali uvijek u vrijeme igre. Vrijeme odmora je kritično vrijeme pa ga treba ostaviti za kasnije razdoblje kada se dijete donekle prilagodi novom prostoru.

- Dobro je ponijeti u vrtić tzv. prijelazni objekt – neku djetetu dragu igračku ili predmet koji mu pružaju sigurnost i utjehu (bočica, dekica, medo)

- Tijekom perioda prilagodbe nije poželjno navikavati dijete na nove oblike ponašanja (navikavanje na noćnu posudu, odvikavanje od bočice, dude).Ako željeno ponašanje nije usvojeno do polaska u jaslice/vrtić, tijekom prilagodbe svakako ga ne mijenjati, nego ostaviti za vrijeme kada se dijete prilagodi novim promjenama u svom životu.

- Vrlo je važan jutarnji rastanak s djetetom u jaslicama / vrtiću. Roditelj treba biti smiren, nikako djetetu ne smije pokazati svoju zabrinutost ili žalost što ga ostavlja. Dijete će to osjetiti pa će se i ono tako osjećati. Rastanak s djetetom se ne smije odgađati u nedogled. Dugo smirivanje djeteta ili ponovno vraćanje ne preporuča se, jer dijete plače. Dijete će ubuduće plakati duže očekujući da se roditelj vrati.

Djeca jako dobro osjećaju roditeljeve emocije. S toga je važno da roditelji budu sigurni u svoju odluku da dijete polazi vrtić i da o vrtiću i odgojiteljicama imaju pozitivan stav. Ukoliko dijete osjeti da je roditelj nesiguran i tužan, takvo će biti i ono. Kada se roditelj odluči za vrtić i potpuno prepusti dijete u povjerljive ruke, važno je dijete ima kontinuitet u polasku vrtića. To znači da dijete svaki dan dolazi u vrtić, naravno osim ako oboli. Prilagodba je svakako otežana kada dijete osjeti roditeljevu nesigurnost, ako se roditelj dugo oprašta s djetetom ili kriomice nestane. Nekonstantnost u dolasku je također teška djeci. Teže se prilagođavaju djeca koja nemaju redoviti polazak u vrtić, djeca koja svaki dan drugačije borave u vrtiću, djeca čije su majke kod kuće s drugom djecom. I pojedina djeca imaju predispoziciju za težu prilagodbu. To su djeca koja su povučena i sramežljiva ili pak teško odgojiva  djeca. Odvajanje teško podnose i ona djeca koja su prezaštićena od strane roditelja ili se  do tada nisu nikada od njih odvajala. Važno je ostvariti dobar kontakt s odgajateljem. Odgojitelji postaju vrlo važne osobe u životu djeteta i ono će biti smirenije i osjećat će se sigurnije ako vidi da njegovi mama i tata ili baka i djed i „teta“ razgovaraju ljubazno. Po povratku iz vrtića, dobro je više vremena provoditi s djetetom, šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost, pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtića. Nakon nekog vremena, kada se dijete prilagodi i oslobodi straha od nepoznatog, jaslice/vrtić će postati mjesto u koje će dijete rado dolaziti i gdje će provoditi vrijeme u igri s novim prijateljima.